Reedukacija psihomotorike

U osnovi metoda reeedukacije psihomotorike leži neuropsihološka habilitacija i rehabilitacija pokreta.

“Neuropsihološka rehabilitacija podrazumeva rehabilitaciju ili podsticaj razvoja psihičkih funkcija pomoću podsticajnog delovanja na relevantne strukture centralnog nervnog sistema.Nezaobilazan je metod kod usporenog ili disharmoničnog razvoja ličnosti u oblasti aktivatora psihomotorike tokom detinjstva i  rane mladosti. … Izvođenje neuropsihološke rehabilitacije uvek pretpostavlja međusobni odnos organizovan u okviru opštih stavova mentalne higijene, a zasnovan na osnovnim principima psihodinamskog shvatanja ličnosti . Zasniva se na teorijskim stavovima neuropsihologije razvojnog doba, na kliničkom iskustvu Lurije u oblasti rehabilitacije osoba sa ozledama CNS i  na stavovima i praksi reedukacije psihomotorike inspirisanih delom Segena, Valona i Pijažea. Obuhvata oblast buđenja i podsticanja aktivnosti svesti, govora, praksija, gnozija utičući time na buđenje i reorganizovanje razvoja saznajnih funkcija i na diferenciranje osećajnih usmerenja.” (Prof dr Svetomir Bojanin)

Indikacije za primenu reedukacije psihomotorike: primenjuje se tamo gde se javlja disharmoničan razvoj u oblasti saznajne organizovanosti, osećajnih usmerenja i organizovanosti psihomotorike tokom detinjstva. Što se ranije organizuje primena reedukacije, izgledi za uspeh su veći, naročito u oblasti saznajne dezorganizovanosti.

“Pokret i mišići koji taj pokret realizuju imaju  tu privilegiju da svojom aktivnošću ostvaruju život čoveka u datoj egzistencijalnoj situaciji. Pokreti su u osnovi kretanja i komunikacije, pokreti realizuju htenja, ostvaruju ljubavi, savlađuju neprijatelje i teškoće življenja. …  Njima se oblikuje fonacija i oralni govor, kao i mimika lica koja bogati i dopunjava sadržaj komunikacije. Pokretom otkrivamo svet i i sebe u njemu.” (Tatajana Govedarica)

U fokusu naše pažnje je onaj “pokret kojim ostvarujemo postojanje za nas same. Smatramo da se time i sami definišemo kao ličnosti za druge. Za njih smo hitri ili trapavi, brzi ili spori, opušteni ili napeti, “lepo vaspitani” ili neotesani, živahni… uvek “mi koji jesmo”. Reedukativni metod se koristi u psihoterapiji najmlađih u smislu saznavanja o sebi i svom odnosu sa svetom i kao metod koji omogućava da se osećajni tokovi prikladnije diferenciraju prema novim ciljevima zadovoljenja u realitetu. ”